subota, ožujak 13, 2010
Ostali smo i bez našega mazonje.
Danas smo uspavali Homerinja, bio je jako jako loše. Nije jeo već treći dan, okeco mu je krvarilo, boljelo ga je, jedva je hodao od iscrpljenosti. Ništa nije pomoglo to kaj sam ga zadnja dva tjedna vodila na infuzije i kaj je dobivao lijekove protiv bolova. Inače, pred dva tjedna smo bili na veterinarskome faksu baš zbog tog lijevog okeca...pa smo rutinskim pretragama i na EKG-u vidjeli da Homi ima tumor jetre i metastaze na plućima, te da mu je to deformirano okeco s kojim ima problem već skoro dvije godine ustvari isto metastaza. Srce mi je skoro puklo kad sam to čula.
Sve mi je bilo jasno, zašto često kašljuca, zašto izgleda kao kost i koža...pojelo ga je. Nisam ga nikako mogla uhraniti koliko god sam se trudila.
Osamnaest godina mi je bio prijatelj, veselio mi se svaki put kad bih došla kući...moj hrabri, u šali sam ga zvala zec. Pod stare dane od svojeglavog bucka se pretvorio u pahuljastu mazicu koji je cijelo vrijeme tražio pažnju i ljubav, dodir. Imao je svoj poseban štos- kad bih ja ili mama legle u krevet, došao bi k nama i legnuo bi se nekome na prsa, te stavio šapice na bradu i lice, i tako počeo presti. Nedostajat će mi taj njegov izraz ljubavi i dodir mekih šapica na licu. I mekano krzneko će mi nedostajati, i njegov miris...i mijauuu za pozdrav svako jutro u 6.35.
Hvala ti, mačore, za svaki dodir mokrog nosića, za predenje na uho, hvala ti Homerinjo za svu ljubav i nježnost kojom si nas obasipao tijekom godina! Sad te ljubavi više ništa ne boli...i našao si se s milom Perlicom tamo u mačjem raju. Falit ćeš nam puno puno...volim te, pizdek moj.
Pa-pa ljubavi!
nedjelja, ožujak 7, 2010
četvrtak, ožujak 4, 2010
Zagrljaj
Sigurnost
Toplina
Mir
Radost
Pouzdanje da će sve biti dobro
I jest
Nježnost
Poput cvijeta pamuka meko
Prisnost
Naš svijet udvoje
Sreća
Hvala ti, mili! Volim te puno!
Sretna ti godišnjica!
srijeda, veljača 17, 2010
Očaralo me dijete totalno. Fran Julijan ima jednu godinu, ali takav je veseli bistrić da je pravi užitak čuvati ga, igrati se s njim, zezati se i smijati...uživam u svakome satu, i moram priznati da mi je ovo najdraži posao kojeg sam dosad radila. Za one koji ne znaju, postala sam part- time dadilja maleckome. Družimo se svaki radni dan u tjednu, i već sam se izvještila u hranjenju, mijenjanju pelena, stavljanju u kolica...zaigrala sam se totalno uz plešuću kravicu i pjevajuću svinjicu koja mrda ustima. Neke današnje igračke me zbilja oduševljavaju...kao da su pravljene za nas odrasle da nas vrate u doba nevinosti i radosti. Ma smijeh totalni. A kravica ne samo što pjeva, već i pleše trbušni ples- umrla sam od smijeha kad sam to vidjela. Uglavnom, ovo iskustvo me zbilja oplemenjuje. Čista sreća.
A i dečec je zaista dobar, mali veseljak koji na ništa ne gunđa- osim na oblačenje jakne. E to je show i vrištanje...ali ne dam se ja smesti. Kad se mora, onda se mora. I nema tu cile mile.
Da stvar bude još ljepša, familija ima i dva psa, drage nježne mješankice, mamu i kćer koje maloga naprosto obožavaju. A Julijan i Luna (starija kujica) imaju poseban zajednički jezik. On njoj doslovno priča- cijelo vrijeme dok smo s njima u kuhinji on njoj guguće. Da mi je znati o čemu to njih dvoje divane...pričala mi je Julijanova mama da joj je Luna u trudnoći znala staviti glavu na trbuh, osluškivati ga, i lizati, tako da njih dvoje imaju dugu povijest komunikacije. Danas smo se svi zajedno igrali sa plastičnom kuglicom za bor, koju smo bacali pesekima i utrkivali se tko će ju prvi dohvatiti. Sreća do neba. :)
Uglavnom, jako sam happy. Drago mi je da smo se dečec i ja skužili i da se volimo, tako da cijela priča ima smisao. I njegovi roditelji su zadovoljni jer vide da im je sinčić više zainteresiran za igračke i kreativu, te da je smiren i opušten. I zbog toga sam jako zadovoljna.
Eto, kako posao može biti pravi blagoslov...posrećilo mi se.
nedjelja, siječanj 31, 2010
Za one koji ne znaju, imam moreplovca, kapetana u familiji. Užoj. Ćale tuče mora i oceane već 40 godina, a prošlog petka je uplovio i u splitsku sjevernu luku iskrcati Chiquita banane koje je ukrcao u Ecuadoru. Šteta bi bila da propustim susret pošto se viđamo najviše dvaput godišnje, pa sam skoknula do grada pod Marjanom, pila Porto u kapetanskoj kabini, njuškala po brodskoj kuhinji, navečer spavala u kapetanovom krevetu a ujutro pila kavu na komandnom mostu- ćale je zakon, ustupio mi je carski ležaj u spavaćoj dok se on uvalio na kauč u dnevnom boravku kabine. No, prije večere smo se sa rođakom zaletili do Klisa i kod "Hajduka" kupili par kila mlade janjetine, tople, meke kao putar...pa napravili pravo familijarno okupljanje i veselicu. Ne skreće kapetan Svemir svaki dan u Jadran, tek možda jednom u deset godina...i to se treba dostojno obilježiti.
U subotu smo se na brzinu pozdravili, jer tekle su pripreme za isplovljavanje koje je bilo točno u podne...i ode Autumn Wave za Grčku. Istoga dana prolazili su kroz korčulanski kanal...brodskom sirenom pozdravljali svoje doma i cijeli grad. Na obali se mahalo, palile su se baklje, crkvice zvonile na pozdrav pomorcima...ploviti se mora.
Ćale, mirno ti more!
Autumn Wave u Sjevernoj luci
Capt na dužnosti
S motorolom u ruci, sve je pod kontrolom
S komandnog mosta
Komandni most
Dimnjak
Vađenje paleta Chiquita
U slučaju da ste se ikad upitali kako banane putuju do Konzuma
Luka u suton
Ujutro, iz spavaće kabine
Tko još ujutro ide raditi sa ovakvim osmijehom?
Ćale i potomstvo
Ukrcavanje praznih kontejnera ujutro pred isplovljavanje
Pred odlazak
Isplovljavanje iz Sjeverne luke
Umjetnost zdravog đira- fjaka na rivi prije busa za sniježni Zagreb
Pozdrav Splitu, Luci, Lucinoj mami, tati i Mari! Volim vas!
nedjelja, siječanj 24, 2010
petak, siječanj 15, 2010
Puno topline si mi donio u život. Toliko ljubavi od jednog muškarca dosad još nisam doživjela. Potpuno predavanje, bez zadrške, kompleksa ili straha od tako mladog stvorenja koje je izuzetno zrelo za svoje godine, da me to naprosto fascinira. Baš sam ponosna što te poznam i što si me smatrao vrijednom zauzeti tako važno mjesto u tvome životu. I svaki put me zaprepastiš izrazima ljubavi da zastanem i shvatim kako bih ja mogla dati od sebe još više i potpunije...jer se uvijek može biti još prisniji, topliji, nježniji, bliskiji.
I to učim od tebe, pile moje, kako se osloboditi i prepustiti. Shvatila sam da sam imala blokade za koje nisam ni znala. Sve si ih porušio, a da toga vjerojatno nisi bio ni svjestan. I tako se učim uz tebe, svaki dan....konačno shvaćajući kako je to zaista voljeti i biti voljen, kakva je to sila koja transformira život te mi donosi mir i radost u srce.
Poseban si. Uzor si mi u svojoj beskompromisnosti i hrabrosti, baš si Čovjek. I osjećam se blagoslovljeno. Jer znam, jedan si od onih ljudi koji mi dotaknu život, i promijene ga. Da, moguće je. :)
Hvala ti, ljubavi. Volim te!
Ponyo
srijeda, siječanj 13, 2010
Jednoga dana kad odemo, za nama će ostati trag u srcima drugih. Kakav, to mi odlučujemo za našega života. Neke dotaknemo, nekima se urežemo pa ostavimo rane, neke samo okrznemo a nekima smo prolaznici. Razmišljam o tome svaki put dok čistim mramorne ploče nad grobovima najbližih. Sve ih je više, a prošla godina donijela mi je tri tužna rastanka i ostavila tri praznine.
Zato držim na umu svijest o bitnim stvarima- toplina, ljubav, razumijevanje...prijateljstvo, zahvalnost, biti tu jedni za druge i kad je teško i u sretnim trenucima. Dijeliti sebe, čovjek nije otok. I poštovati granice svoje, ne dati ih gaziti ili omalovažavati. Biti istinit i vjeran sebi, slijediti intuiciju i savjest. I slušati svoje srce.
Nije tako teško, zar ne?
subota, prosinac 26, 2009
Budite pažljivi jedni prema drugima. Ne svađajte se radi pizdarija. Cijenite to što imate jer nikad ne znate do kada će vaši bližnji biti uz vas. Vrijeme leti. Budite svjesni svojih blagoslova, i budite zahvalni na njima. Ne prihvaćajte to zdravo za gotovo.
Volite se.
subota, prosinac 19, 2009
nedjelja, prosinac 13, 2009
Snijeg pada, Bluna je strgana. Kašljem, kišem, nos curi, glava boli, znojim se i preznojavam i već mi je pun kufer zime i čajeva i juhica i maramica. Kao što mi i header kaže, ja sam dijete ljeta. Jebo minus, vratite mi kratke rukave i sunce! Inzistiram i protestiram!
U iščekivanju Djeda Mraza (e nije Božićnjak nego Mraz, i basta!) srdačno Vas pozdravljam i šaljem puse, ali samo na daljinu jerbo se ovo zlo i nesreća prenosi kapljičnim putem, stoga stojte mi dobro, zdravo i veselo, uz poseban pozdrav Lucijinoj mami! :)
petak, prosinac 4, 2009
Smiješim se
Smiješiš se
Sloboda
Izranjavana i u ožiljcima
Bosa ti prilazim
Jer nemam drugdje
Suze kapaju na prašinu
Vidiš me
Djevojčica od četiri
Svijet se raspao prvi put
Bližnji odlaze bez pozdrava
Tupa bol ostaje.
Nema više... kako je to van pameti!
Već tada naučiš disati gutajući
Trpeći.
Plačući bez suza, a smiješeći se drugima.
Svijet se raspao još mnogo puta
Gledaš me i dalje
U tišini
Prisutan.
Sigurna
Pred tobom
Puštam suze neka klize
Ti vidiš
Znaš
Razumiješ.
Hvala ti!
Budeš sam
Razotkriven u svojim lažima
Greškama
Pokvarenostima
Bez paravana za vlastite izlike
Nema više vrdanja
Pod svjetlošću se vidi svako zrnce prljavštine
Kao pod povećalom
Pa shvatiš da si sjeban
Kvarna roba
A sakriti se ne možeš
Niti pobjeći od vlastitosti
Ma koliko to htio tada
Shvaćaš kako si daleko od čistoće
I kako su prozirne tvoje maske
Koje tad spadnu
Pa ostaneš gol
Boli
Bježala bih
Ispovraćala sebe
Dok ne nestanem
Za što je to On dao život?
srijeda, prosinac 2, 2009
Homer mi ima upalu uha. Pojma nemam kako ju je uspio dobiti jer je kućni mačak i ne ide van, osim na balkon u tuticu. Sad svaki dan idemo kod veterinara na injekcije antibiotika, a doma mu kapamo uho svako jutro i večer. On sve to stoički podnosi, fakat je dobrica. Što je stariji, to je mazastiji i nježniji, ali i zahtjevniji. Hranu dobiva barem 6 puta dnevno, svaki put po pola vrećice. Moram priznati da se fino popunio i da više nije onako strašno mršav, čak mu je i dlaka sjajna. Super se drži Homerinjo za svoju dob, ipak je on jedan starčić od već skoro 18 godina.
Brine me samo ovo lijevo okeco na koje ne vidi...veterinar je preporučio da ga izvadimo jer bi mu se tumorozno tkivo moglo početi širiti dalje, sve do drugog oka, a mene je ipak frka dati tako starog mačora na anesteziju, jer je mogućnost komplikacija veća što je životnja starija. Još ću razmisliti o tome.
A sad mu idem počistiti kutiju s pijeskom.
srijeda, studeni 25, 2009
utorak, studeni 24, 2009
Zbilja mi je dosta.
Pun mi je kuki namještenih natječaja za posao, ljudi koji iskorištavaju jedni druge, glupih ovaca koje traže svojeg učitelja majstora gurua a ne znaju da mogu učiti jedino od samih sebe, pompoznih umišljenih likova koji sebe smatraju vrlo naočitima i pametnima, frustriranih licemjernih kvaziprosvjetitelja sa mesijanskim kompleksom koji ne mogu egzistirati bez publike to jest već spomenutih ovaca, debilnih komentatora koji prelaze granicu dobrog ukusa, lažljivaca koji se predstavljaju kao veliki pravednici, špičastog vampirka Primorca i ostalih vlastohlepnih nakarada koje mi paradiraju po ekranu.
Svi idete na block listu!
petak, studeni 20, 2009
ponedjeljak, studeni 16, 2009
Iliti- kako se od ljudi prave budale.
Jes vala, zaista se prave.
Dakle, večeras pola sata prije kraja smjene zove u Ecco šef slovenac da pita kakav je promet, te da mi voditeljica smjene poruči kako me više ne trebaju. Glavno da sam im odradila 40 sati, useljenja čišćenja i pripremanja dućana, te im prodala 6 pari cipela koje vrijede barem 100 eura po paru. Bit će zanimljivo vidjeti kad, kako i koliko mi to misle platiti.
Ne bi me ništa smetalo to kaj miču ljude jer im je slab promet, ali mi se ne sviđa to kaj su me zavlačili tjedan dana sa potpisivanjem ugovora, zbog čega sam odbila dva poziva za posao pošto sam mislila da će me ovi uzeti za stalno.
Ovako elegantno izbjegavaju plaćanje poreza na radnu snagu. Zato bojkotiram Interalp d.o.o., franšizera za ex-yu. Nije fer ovako se poigravati ljudima.
Eto samo da znate, iako Ecco ima vrhunski udobne i kvalitetne cipele, nemojte ih kupovati u Ilici i Westgateu jer firma igra prljavo.
Banda mafijaška.
utorak, studeni 10, 2009
Dobila sam posao u Ecco shoes. :)
Danas mi je drugi dan obuke, a valjda počinjemo raditi u četvrtak, kad je i otvorenje Westgatea. Zasad samo znam da firma poklanja svojim zaposlenicima dva para cipela godišnje, i to mi je dodatan motiv, s obzirom da im cipke koštaju oko 100 eura. Živjeli Danci. Inače, Ecco je službeni obućar za dansku kraljevsku obitelj, tako da nije to kaj god.
Osim novog posla, imam i novu boju kose. Jesen je stigla u punom smislu riječi, as you can see.
Budite mi dobri, zdravi i veseli, ljubi Vas Bluna!